Ističu kako su od konstituisanja novog saziva svojih organa za jedan od primarnih ciljeva odredili uspostavljanje adekvatne saradnje i komunikacije sa svim organima vlasti, ali smatraju kako je javnosti i studentima bitno iznijeti informacije u vezi s iznesenim navodima ministrice.

Njihov demant prenosimo u cijelosti:

- Sramnim ponašanjem ministrice smatramo njen pokušaj dezavuisanja, spominjući neke izmišljene i fiktivne basnoslovne iznose koje studentski predstavnici navodno zarađuju, a što će ministrica u izglednim sudskim sporovima morati dokazati. Istina je da su predstavnici SPUS-a bili angažovani u radu komisija: za izradu Zakona o studentskom standardu, a za koju je održano devet radnih sastanaka, u radu Vijeća za visoko obrazovanje Kantona, radnu grupu za izradu studentskih kartica, te kroz rad komisija za ocjenjivanje projektnih prijedloga za pozive Ministarstva. Svojim prisustvom i aktivnim radom u svim komisijama, te čestim sastancima u prostorijama Ministarstva, SPUS je dokazao svoju želju za saradnjom.
Međutim, ministrica Mesihović evidentno želi stvoriti averziju studenata prema njihovim predstavnicima, tendenciozno ističući da su studenti dobili naknadu za svoj rad, a svjesno zaobilazeći da istakne da se u brojnim komisijama sastanci zakazuju nakon radnog vremena, kako bi treća lica naplatila prekovremeni rad. Također, smatramo iluzornim pisanja o plaćanju rada koja izlaze iz Ministarstva za koje su pojedini mediji objavili navode o sumnjivim ugovorima o djelu, a koje ti mediji dovode u vezu sa predizbornom kampanjom.
Važno za napomenuti jeste da je izrečena notorna laž da je predsjednik Imran Pašalić bio angažovan od strane Rektorata za što bi trebao dobiti sedam hiljada KM. Samo jedan angažman je bio od strane Rektorata UNSA i to za izradu podzakonskih akata Univerziteta, dok su dvije transakcije bile refundiranje troškova nastalih od realizacije EU Peace projekta, ponovno novci koji nisu budžetska stavka, nego sredstva projekta kojeg finansira Evropska Komisija. Međutim, kad se sav taj iznos sabere, on iznosi jedva trećinu od basnoslovne cifre koju je lažno iznijela Adna Mesihović.
Dalje personalne napade na naše kolege i našeg predsjednika nećemo ni komentarisati, jer prije svega to govori o (ne)postojanju manira osobe koja to saopćenje potpisuje, ali su nama problemi studenata bitniji nego personalni obračuni koje ministrica pokušava inicirati.
Jedina istina u krajnje neprimjerenom saopćenju Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade jeste da je ministrica svojevoljno stavila van snage odredbu Statuta Univerziteta u Sarajevu koja je definirala prelazak na javno finansirano mjesto.
Nadalje, u tom opskurnom saopćenju se navodi da je Statut Univerziteta bio u koliziji sa Zakonom o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo. Prema takvoj paradoksalnoj izjavi naknadne pameti za koju pretpostavljamo iz kojeg centra je došla, ministrici Mesihović postavljamo jedno i jedino pitanje.
Zašto je dana 15. januara 2024. godine u dokumentu broj 27/03-34-27150-121/23 sa naslovom Mišljenje, a po upitu Univerziteta u Sarajevu za oslobađanje plaćanja školarine na osnovu pripadnosti 20 posto najuspješnijih studenata, odgovorila: "...Dakle, usvajanjem Statuta Univerziteta u Sarajevu kojim je regulisan način oslobađanja troškova (metodologija) omogućena je potupna i pravilna primjena člana 31. stav (5) Zakona o visokom obrazovanju..."
Takav postupak dovoljno govori o istinitosti navoda Adne Mesihović.
Studenti, ne odstajte od svojih prava, mi zasigurno nećemo.