Vlasnik Đorđe Đurić zatim će pokrenuti proceduru gašenja svih firmi. Izvjesno je da će to biti stečaj. Rukovodioci grupe orjentisani su na spašavanje i nastavak poslovanja IT sektora, a medijima i elektro sektorom više ne žele da se bave.

Sve ovo je posljedica stavljanja Infinityja te njihovih članica Prointer ITSS, Kaldera Company, Infinity Media, K-2 Audio Services i Una Word Network na listu OFAC (Kancelarija za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država).

U intervjuu za Bloomberg Adriju, predsjednik Uprave Infinity International Group Bojan Vujić odgovorio je na sva pitanja koja do sada nisu dovoljno razjašnjena.

Još uvijek je nerazjašnjen izlazak vlasnika grupacije Infinity Đorđa Đurića iz kompanije. Na koji način će on izaći, kakav je plan?

Gospodin Đurić je za Bloomberg, zbog čitave negativne priče i problema koji se odražavaju na njegov biznis u Srbiji, saopćio da nema namjeru da pravi nove firme i da se s Amrikancima ganja po Bosni i Hercegovini. Rekao je da je odlučio da iz svega izađe. U momentu kada nam ugase račune mi formalno idemo u stečaj, jer firma više nije operativna. Možemo imati potraživanja ili šta god, to više nije naplativo. Samim tim firma u tom trenutku vrijedi nula, nema nikakvu vrijednost. Pri tome ima opterećenja i sve ostalo. U trenutku kada nam ugase račune, nema vrijednosti firme.

Kako, kompanija ima određenu imovinu?

Nema. Mi nismo građevinska firma. Kad kažem mi, ja se fokusiram na ovaj dio biznisa najviše oko Prointera, pa možemo i oko ostalog pričati. Mi nemamo bagere, zgrade… Ono što je naše jeste intelektualno vlasništvo, odnosno softverski dio kojim se naše kompanije bave. Jedino što ima opipljivo jeste zemljište na kojem smo planirali da pravimo poslovnu zgradu (u centru Banje Luke, preko puta Trga Krajine, op.a.). Još uvijek je u razmatranju šta sa tom zemljom, da li da se ponudi investitorima, jedino za to nema odgovora i šta će gospodin Đurić u narednom periodu odlučiti, da li će prodati ili ne. Mi nemamo nikakvu drugu imovinu. Čak i kad pogledate bilanse naše najprofitabilnije firme (Prointer, op.a.), koliko imamo dugovanja, toliko imamo i potraživanja.

Šta je sa dobiti ostvarenoj u prošloj godini (Prointer: 25 miliona KM), da li je povučena od strane vlasnika ili je uložena?

Nije povučena, dobit je kompletno investirana. Ima dobit, tačno je, znam kako to izgleda, tolika dobit, kroz godine i ostalo. Međutim, ništa od toga nije podizano, sve je vraćano nazad kroz projekat UNA i kroz projekat našeg objekta, kroz širenje na druga tržišta… To su sve investicije koje zahtijevaju prilična novčana sredstva.

Vi nemate sredstva kojima bi platili obaveze, zato spominjete stečaj, a ne likvidaciju?

Sve firme će biti ugašene po sili zakona. Čim firma nema račun, ona više ne može poslovati. Čim ne može poslovati, mora se pokrenuti stečaj. Nema druge opcije. Praveći novu kompaniju, krećemo od nule. Imamo tržište i ljudski kapital koji možemo da ponudimo. Mi nismo preuzeli samo kompaniju, mi smo preuzeli na sebe i da vratimo sve kredite i da vidimo po kojem modelu možemo nastaviti poslovanje. Kako ćemo to uraditi, moramo ići bukvalno od ugovora do ugovora.

Moguće je da nova firma otkupi potraživanja, ali ugovori sa javnim institucijama, sami ste rekli da čine 90 odsto vašeg posla, kako se oni mogu prenijeti na novu firmu, ako su javnim pozivom, tenderom, dodijeljeni?

Ima tu raznih varijanti, negdje smo sami, negdje u konzorcijumu, negdje sa institucijama imamo ugovor po konkursu, nije sve da su javne nabavke i nije baš svuda da smo sami. Ima tu raznih modela. Moramo da prođemo sve, da vidimo šta nam zakon omogućava u slučaju kad smo u konzorcijumu, negdje ćemo moći da ostanemo dio konzorcijuma. Tamo gdje smo sami vjerovatno nećemo. Ne mislimo da ćemo uspjeti sve, daleko od toga, ali sigurno ćemo iskoristiti dio.

Za koji procenat ugovora mislite da je moguće izvršiti prenos na novu kompaniju Invictus tehnology group?

To je jako teško procijeniti, iskreno. Bio bih sretan ako bi uspjeli barem 50 odsto ugovora prenijeti.

Nova Invictus tehnology group, nazvali ste je grupom, znači li to da će u okviru nje biti više članova/kompanija?

Grupa ne znači nužno da će biti grupa kompanija. To je više ime u smislu grupe ljudi koji su se udružili da naprave novu firmu, ne u smislu da će se više kompanija udruživati. Invictus će sigurno biti suvlasnik naših drugih firmi, Prointera u Sarajevu, Makedoniji i Crnoj Gori, zato što je operativno lakše nego da ja, koji ću biti suvlasnik Invictusa budem i suvlasnik u drugim zemljama, u tom smjeru idemo. Pored Invictusa, u tim firmama će biti suvlasnici i druge kolege koje su odlučile da uđu u osnivanje novih kompanija. U Sarajevu ćemo imati postojeću direktoricu i direktora prodaje i Invictus, možda će biti još neko. Ako smo ušli u vlasništvo Invictusa kroz njega ćemo podržati i ostale kompanije koje se tiču IT, ništa više. Trebaće nam sigurno godinu dana da se konsolidujemo u smislu svega što smo imali i opet je pitanje da li ćemo biti na istom nivou.

Rekli ste za UNA da je malo komplikovanija situacija što se tiče osnivanja nove kompanije, šta to znači? Uopšteno, šta će biti sa dijelom Infinityja koji je usmjeren na medije, hoće li Invictus tu imati ulogu?

Mediji kao mediji, potpuno izlazimo. To je naš menadžerski dogovor sa ljudima koji se bave medijima. Ja ne kažem da nećemo sarađivati, mi ćemo sigurno imati potrebe da se promovišemo. Mi ne želimo više da se bavimo medijima. Prosto, taj projekat u ovim okolnostima više nema smisla. Dogovoreno je da postojeći menadžemet unutar UNA-e sjedne i da se dogovori kako će se ubuduće organizovati jer oni najbolje znaju šta očekuju od tržišta, na koji način će organizovati prihode, na koji način će organizovati posao ubuduće. To je sad potpuno na njima da izađu s prijedlogom šta i kako. Zašto sam rekao da je komplikovano? Mi imamo više UNA koje su vlasnik ovoga, onoga… Imamo UNA Network, pa Infinity media. U tom dijelu je malo komplikovaniji odnos. Jedan dio biznisa se odvijao na UNA Network, jedan na UNA u Srbiji, jedan dio opreme pripada UNA-i u BiH, u tom dijelu je situacija komplikovanija.

U dijelu medija imate imovine, što u IT nemate, osim zemljišta. Infinity je vlasnik imovine ATV-a i UNA-e, je li tako?

Da.

Oni kao radnici nemaju ništa s imovinom, vi njima nećete pokloniti tu imovinu, ili hoćete?

Ta imovina, ako dođe do gašenja i likvidacije firme, ne vrijedi ništa. To hoćete li jednu ili dvije kamere prodati nekom, to je mizerna stvar u odnosu na sve.

Kako ne vrijedi ništa, imate objekat Altenativne televizije u vašem vlasništvu?

Alternativna televizija je nešto o čemu će oni da pričaju. Isto kao što ovdje pričamo o placu Prointera. Šta će biti sa objektom, da li ćemo ići pod neku rentu, kako ćemo taj dio odvojiti, to je sad… zato sam spomenuo da Kevac (direktor ATV-a Srđan Kevac op.a.) sa saradnicima još pregovara i traži najoptimalnije rješenje. Ja sam se fokusirao na ovo što je plijenilo najviše pažnje, to je priča oko IT i ostalog. Sada, da li će se imovina prodati ili ne, možda odluče da se to pokuša prodati ATV-u pa da se kroz neke rate plaća.

Mislite toj novoj firmi koju će radnici ATV-a osnovati, da njima pokušate ili prodati ili iznajmiti objekat i opremu, da oni pokušaju nastaviti poslovati?

Da, da. Sve ostale opcije vode u gašenje svega toga, a to mi ne želimo.

Da li, kao i iz medija, izlazite potpuno i iz elektro sektora, konkretno iz poslova koje radi Kaldera?

Da, potpuno izlazimo. Plan nam je da krajem avgusta predstavimo nove firme, vlasnike, direktore, sve i da zvanično bude kako svaka firma svoj pravac bira.

Vi sa ljudima iz Infinityja idete u Invictus i IT je to čime ćete se vi baviti?

Da, Prointer Banjaluka, Sarajevo, Makedonija i Crna Gora i ADS.

Šta je s firmom EP Mobile?

Mi smo već ranije planirali da to ugasimo jer smo taj biznis prebacili u Prointer.

Zašto vam je do sada bilo prihvatljivo ulaganje u medije i elektro sektor, a od sada nije?

Mi smo svi tu bili okupljeni oko ideje čovjeka koji je bio vlasnik. Podržavali smo ono što je bila ideja vlasnika. Sada, kad je on odlučio da nema interesa za tim, jako teško je da ja sa pozicije čovjeka, koji je informatički usmjeren, uzimam i nastavljam neku viziju u drugim oblastima. Smatram da je logično da ljudi koji tu rade, koji su profesionalci, da oni te stvari rade, puno bolje nego ja. Pitanje je da li ja tu mogu napraviti bilo kakvu dodatnu vrijednost. Jako teško je sad provoditi nešto, to će sigurno u jednom momentu postati opterećenje. Neka se ljudi, koji su podigli te kompanije, nastave s tim baviti, to je najbolja moguća varijanta.

Ko vam je do sada otkazao saradnju?

Sigurno ima 20 vendora koji su se javili. To je očekivano, to su HP, Dell, Cisco, Hyland…većina, i ne samo oni. I domaće kompanije koje se plaše posljedica otkazuju, i to je ok. Kada osnujemo novu firmu pokušaćemo da uspostavimo saradnju sa svima. Nikome ne možemo zamjeriti, isto kao ni bankama. Da li je sve po zakonu, da li se može naći način, vjerovatno može, ali da li postoji interes, ne postoji.

Ostaje otvoreno i pitanje suštinske promjene poslovanja kompanije u odnosu na ono što OFAC tvrdi. Rekli ste već da nikakav odnos niste imali sa Igorom Dodikom. Međutim, sam Milorad Dodik je na sjednici Narodne skupštine rekao da njegov sin nije vlasnik, ovlašteno lice, ali da je saradnik u IT kompaniji i da ostvaruje određene prihode. Kako ćete dokazati OFAC-u da nemate veze s njim?

Što se tiče OFAC-a, ovo je najapsurdnija stvar na svijetu, da vi nekom dokazujete da ste nevini. Svuda u svijetu neko dokazuje da je neko kriv, a mi smo stavljeni u poziciju da dokazujemo da smo nevini. Niko nikad ne može dokazati da je nevin. Dokazuje se krivica, a ne nevinost. To je urađeno svjesno, to se nikad neće dokazati. Oko saradnje, sve naše transakcije, prihodi su pregledani od saradnika, banaka, revizora i ne znam sve od koga. Nigdje ne postoji nikakva transakcija za ostvareni prihod vezano za saradnju sa Igorom Dodikom. Ja sam rekao, saradnja znači da vi i ja imamo ugovoren odnos, vaše obaveze, moje obaveze. Takve saradnje nikada nije bilo. Niti je ikada bio u vlasničkoj strukturi, niti bilo kakvoj vezi, ja više ne znam koji termin da iskoristim da dam težinu tome. Nikada nikakve poslovne aktivnosti nisu vezane za to. Ja sam prvi radnik Prointera, nikad to nije bilo. Najlakše sve ovo staviti u politički kontekst, jer tada se gubi bilo kakva potreba za argumentima. Mi se zato nismo po tom pitanju oglašavali, pokušali smo rezultatima i radom pokazati ko smo, šta smo, ali očito da nismo uspjeli. Žao mi je što se sve to zanemari i dovodi se u drugi kontekst.