U njoj građani, koji su tu tokom cijele godine, nastavljaju svoj život. Kako Srebrenica živi ostala 364 dana u godini?

Oči domaće i svjetske javnosti jučer su bile uprte u Srebrenicu. Dan kasnije, na njenim ulicama tek po koji prolaznik.

- Najbolji pokazatelj su ove puste ulice kako Srebrenica živi poslije 11. jula - kaže stanovnik Srebrenice Muhamed Avdić.

Ističe ono što svi već podobro znamo - u Srebrenici se živi izuzetno teško.

- Bojim se u narednih deset godina u ovakvim uslovima hoće li Srebrenica imati i osnovnu školu - rekao je Avdić.

Osim pustih ulica, sve je više i pustih učionica. Na to ukazuje novinar Sadik Salimović.

- U Srebrenici ima 300 učenika u srednjoj školi, ali su većinom učenici iz Bratunca i Ljubovije. U Srebrenici se ni ne rađaju djeca, rijetko vidite i koju trudnu ženu.

Ja kao novinar bilježio sam u svojoj hronologiji od '72. I kad pogledam Srebrenica je prije 52 godine bila razvijenija nego sada - govori Salimović.

Među onima koje je ekipa BHRT-a srela u Srebrenici je i novinar Marinko Sekulić.

- Srebreničani znaju šta je rješenje, ali do sada, kažu, nije bilo ni volje ni želje da se stvari promijene - ističe Sekulić.

U Srebrenici živi i Zekerijah Hadžić, koji smatra da bi mogli svi dobro da žive u Srebrenici i dolazili bi da žive.

- Imate banju Guber, jezero Perućac, tako da bismo mi sigurno znali da se organizujemo kada bi Opština dobila resurse da upravlja njima i kada bi pustila politika - govori Hadžić.

Živjeti u Srebrenici ostalim danima, i mimo 11. jula, jednako je teško kao i 11. Samo što je tada tu prisutno više ljudi, kažu mještani.

U i oko Srebrenice bilo je mnogo planova i projekata, ali od nekadašnje najrazvijenije opštine ostao je samo trag u sjećanju.

Srebrenica je danas opština bez autobuske stanice, banke, pekare i mesare.

(NAP)